MANUALNE TEHNIKE
Manualne tehnike nezamjenjiva su biomehanička metoda u korekciji kralježnice i drugih deformiteta sustava za pokretanje. Stručnim pasivnim istezanjem bitno povećavamo opseg pokreta zgloba. Time aktiviramo mišiće u cijelosti i uravnotežujemo aktivnost tog dijela lokomotornog sustava (najčešće kralježnice). Objasnit ću primjerom. Ako podižete uteg u punom opsegu pokreta jačate mišić. Ako to radite u malo smanjenom, pogrešno ga formirate. Ako to radite podižući uteg “do pola” – samo ga umarate. Dakle, manualne tehnike imaju ključnu ulogu kod korekcije kifoza, skolioze, loših držanja i ostalih deformiteta lokomotornog sustava jer osoba samostalnim vježbanjem ne može postići dodatan opseg pokreta ni aktivaciju mišića kojom bi proveli korekciju. Manualno povećavanje opsega pokreta u sportskim uvjetima osim navedenih korisnosti, daje naglašeno bolju amortizaciju opterećenja. Boljom elastičnošću postižemo bržu aktivaciju mišića (veća brzina i veća okretnost). Jasno je koliko su navedeni elementi bitni u sportu i životu. Neprimjenom biomehaničkih principa na vrijeme meka tkiva kralježnice degeneriraju, a koštana se postupno deformiraju. Funkcija se unazađuje.
Manualne tehnike metoda su kojom pasivnim ručnim tehnikama potiskujemo ispupčene hrskavične pločice (diskuse kralježnice) oslobađajući time pritisnute (“uklještene”) živčane korjenove i ostale bliske osjetljive strukture ili općenito postavljamo zglobove i pripadajuće im strukture u pravilan položaj. Samim ručnim istezanjem vezivnog i mišićnog tkiva također doprinosimo uravnoteženosti sustava za pokretanje, boljoj poziciji njegovih djelova i bolje funkcioniranju kao cjeline. Stoga, primjerice, i kad ne možemo pomaknuti ispupčeni disk često manualnom medicinom na spomenut način popravimo položaj vratnog ili lumbalnog dijela kralježnice u odnosu na pritisnuti živčani korjen i time znatno smanjimo tegobe tipa vratobolje, boli i trnjenja u rukama, vrtoglavice, glavobolje, boli i trnjenja u nogama, slabosti ruku ili nogu … Ručnim istezanjem poboljšavamo funkciju istežućeg dijela sustava za pokretanje, ali i svim sustavima koji su s njim povezani (dišni, krvožilni (uključujući limfni), urogenitalni, žljezdani (antistres) …). Da bi opseg pokreta u terapiji izveden manualnim tehnikama bio željeni, često prethodno koristimo tehnike zagrijavanja, opuštanja (hidromasaža …) ili prethodnih istezanja na elektronskoj trakciji (ekstenzomat). Manualne tehnike uključuju isto takva testiranja. Na taj način, testiranjem određenih pokreta, otkrivamo smjer kojim poboljšavamo stanje primjerice išijasa ili vrtoglavice. Time pošteđujemo pacijente skupih i štetnih dijagnostičkih postupaka i bitno skračujemo vrijeme oporavka!
Mobilizacija, manipulacija
Predstavlja ručne zahvate na kralježnici ili perifernim zglobovima (kuk, rame, koljeno, lakat, vilica). Cilj ove tehnike je optimalno pozicioniranje koštano-zglobnih elemenata u svrhu otklanjanja boli, zakočenosti zbog dislokacije segmenta sustava za pokretanje. Ovisno o tkivu koje pomaknuti segment pritiska može se javiti i trnjenje, slabost ruku i nogu (živci), vrtoglavica, glavobolje, dvoslike, mučnina (krvne žile vrata i glave), probadanje u prsima (živci) itd.! Ova metoda nema alternative jer na logičan i prirodan način “vraća stvari na svoje mjesto”. Metoda je bezbolna, ali je vrlo invazivna što neopravdano izaziva strah u dijelu struke koja je ne razumije ili ne želi prihvatiti. Točno znamo u kojem smjeru se šire simptomi, u kojem bi se pogoršali pri pogrešnom pokretu, ali i kojim smjerom pokreta je možemo i popraviti. Isto tako znamo i za vrlo loše posljedice neprimjene manualnih tehnika, “liječenjem” degenerativnih mehaničkih promjena analgeticima, “strujom” i drugim nemehaničkim metodama. Mehanički problem možemo otkloniti samo mehanički.
Manualnim tehnikama mogu se baviti viši fizikalni terapeuti sa završenom dodatnom edukacijom i specijalisti fizikalne medicine, sportske medicine, ortopedije sa završenom dodatnom edukacijom te liječnici-osteopati. (Tehnički, fizioterapeuti sa velikim brojem masaža “u rukama” u prednosti su zbog istančanog osjećaja za tkivo i pokret.) Ukratko, ova metoda brzo, efikasno i sigurno vraća izgubljenu pokretljivost zglobovima znanstveno definiranim pravcima i otklanja bolnost i ostale simptome.
Pravi rezultati u manualnim tehnikama postižu se kombiniranjem s elektronskom trakcijom (razmicanjem ˝ukliještenih˝ kralježaka), masažom (ručnom, vakuum) radi opuštanja napetih mišića, kineziterapijskim vježbama za stabilizaciju postignutih rezultata.
Posturalnom edukacijom učimo pacijenta pravilnom korištenju tijela pri obavljanju potrebnih aktivnosti. Manualnom medicinom mogu se korigirati iskrivljenja kralježnice, ona je temelj kineziterapije. Bolna stanja poput križobolje, lumboišijalgije, vratnog bolnog sindroma, grudnog bolnog sindroma uzrokovana su mehaničkim pritiskom vezivne hrskavice na bliski živac i mogu se otkloniti jedino mehanički, manualnim tehnikama i trakcijom. Nakon operacije kralježnice ili zgloba pravilno pripremljenom manualnom medicinom povećava se opseg pokreta zgloba i sprječavaju priraslice. U suprotnom, zbog preopterećenja mogu stradati susjedni segmenti. Manualne tehnike uključuju i blage i jače tehnike. Pravilnim dotiranjem intenziteta, opsega i ritma pokreta moguće je raditi sa širokom populacijom, u skladu sa konkretnom situacijom.
Metode manualne tehnike su i odlična prevencija. Povećanjem funkcionalnog kapaciteta (pokretljivosti kralježnice) povećava se elastičnost međukralježničnih diskusa. Bolja elastičnost znači i bolju amortizaciju opterećenja u sportu i svakodnevnom životu. Poboljšanjem pokretljivosti grudnog koša i njegovog kapaciteta možemo pomoći oboljelima od astme i bronhitisa. Uz manualne tehnike koriste se i druge kineziterapijske metode.